VLADIMIR SAMARDŽIĆ- “Catching The Wind”

   1
Share Button

(SKC Novi Sad) 2022.
CD/digital
Jazz/contemporary jazz/fusion – SERBIA

Etablirani novosadski basista Vladimir Samardžić, nedavno je objavio svoje aktuelno albumsko izdanje naziva “Catching The Wind”. Izdavač je “SKC Novi Sad”, na albumu se našlo 11 tema/numera, a inspiraciju za realizaciju muzike je glavni akter “pridobio”    boravkom  u Grožnjanu ( Hrvatska), 2018-e,  gde je radio kao edukator, a čiji koncept programa je svojevremeno osmislio osnivač i idejni tvojac legendarni Boško Petrović.

 

 

Ovo je inače drugo Samardžićevo ostvarenje, prvi album realizovan sa Panonija Projectom, zvao se “Bridge”.
“Catching The Wind” je izdanje, na kojem je u svojim pojedinim delovima imao nezaobilaznu asistenciju sledećih muzičara :
Dade Marinkovića, zaduženog za bubnjeve i perkusije, Marca Antonia da Costu, gitaristu i vokala na jednoj numeri, takođe gitariste Nenada Gajina, te perkusioniste Andreja Krstića.  Uloga specijalnog gosta pripala je  i Thani Alexi, čija je vokalna uloga prisutna na prve dve numere.

 

 

 

“Catching The Wind” je pre svega moderno izdanje, gde potencijalni slušalac može pronaći dovoljan broj izazovnih mesta i izvođačkih detalja, žanrovskih među-igri, prikrivenih latino priključenja , pri čemu konstantni dijalozi instrumenata, čine da aranžmansko-ritmički deo izvođenja  numera, gotovo po pravilu predvodi samu strukturu ovde prisutnog materijala. Pri svemu tome, gospodin Samardžić konstantno “solira”, interpretira svoje koncepcijski postavljene instrumentalističke fraze, a to čini na jedan način, koji je više bio prepoznat u prvim dekadama postavljanja internacionalne slike fusion i tkzv. jazz rock forme. Ali, Samardžić, pri svemu tome svira na sebi svojstven način, ne “robuje” pravilima niti bilo kakvoj tkzv. izvođačkoj “standardizaciji”, već kroz svoj originalan pristup, u dobroj meri interpretatorski agresivan, sigurnom rukom kreira mudro osmišljen kompletan aranžmanski i već pomenuti izvođački proces.
Sam način tehničkog tretiranja bas gitare kao instrumenta, Samardžić je postavio drugačije, od onog na koji to rade njegove brojne kolege, sličnog profesionalnog znanja. I na tome je zaslužio priznanja, kao i pohvalne epitete. Bar sa moje strane, ali pretpostavljam da  ovaj pomenuti način razmišljanja kojeg autor plasira, a  koji sam malo pre obrazložio, u potencijalnom nekakvom analitičkom viđenju, moji utisci nisu i ne bi smeli biti usamljeni.
“Catching The Wind” otkriva ubedljivog Samardžića, sigurnog u sebe i svoje znanje, da ponovim još jednom njegovo sviranje poseduje pozitivne elemente agresivnosti, koje izvedene na način, kako ih je on sam promovisao, na današnjoj internacionalnoj jazz sceni predstavljaju pravu retkost. Mislim  da ne treba posebno dodavati, koliko je “Catching The Wind” kvalitetan i inspirativan album.

 

Fotografije : Vladimir Janić

 

skcns.org

 

facebook.com/vladabass