(PGP RTS) 2025.
CD/Digital
Pop/rock/post new wave – SERBIA
Branko Sretenović i Miroslav Glišić činili su tandem koji je kreirao sastav pod nazivom Naya, i koji je u periodu 1983-e i 1984-e godine objavio dva albuma za „Jugodisk“. Prvi istoimeni i drugi naziva „Kamatantra“. Iako koreni muzičkog delovanja ovog dvojca sežu u 70-te godine i period beogradskog akustičnog talasa i rada u sastavu Odiseja, Naya su predstavljali u ono vreme grupu koja je kroz prizmu electro sounda kombinovanog sa reggae-om, tražila svoje mesto pod suncem.
Bili su prisutni u određenoj meri medijski, njihova pojava donosila je i određenu količinu artističkog, iako sama javnost, kao i one generacije koje su tada proistekle iz beogradskog novog talasa, nisu u punoj meri prihvatale Sretenovićeve i Glišićeve ideje. Bilo je i možda generacijskog „problema“ jer su Naya, kao pojava i akt za koje možemo reći da je imala svoju bazu u novom talasu, generacijski bila starija od tadašnjih brojnih buntovnih, novih sastava koji su menjali svet, i što sa druge strane su manje bili prisutni u koncertnoj formi, više u samoj medijskoj, koju su koristili na neki način, koji je u ono vreme za ostatak post novotalasne javnosti ili bio manje shvatljiv, ili jednostavno – odbojan.
No Naya, jesu imali nekakav svoj sound približili su reggae i electro formu, što jeste tada bilo nešto novo, ali nisu istrajali, a razno-razne životne okolnosti zaustavile su u ono vreme njihovo delovanje.
Puno godina kasnije, Sretenović i Glišić su na novom putu, sa nekim da kažem old-fashioned šmekom i 14 pesama objavljenih za „PGP RTS“, sa kojima ulaze vrlo optimistički, u ipak neizvesnu budućnost. Na albumu i pri realizaciji snimaka, imali su veliku pomoć od ne male grupe ovdašnjih etabliranih muzičara-kolega, a aranžmane kroz pesme sa izdanja i važne role imali su : Milan Đurđević iz Nevernih Beba, stari prijatelj iz Odiseje, producent , a na albumu i aranžer Vlada Racković, i nažalost preminuli gitarista i neizostavna ličnost beogradske ne samo blues scene – Dragljub Crnčević Crnke.
Kroz 14 pesama Sretenović i Glišić na jedan noviji način, ali da još jednom pomenem sa starim šmekom nas uvode u novo vreme i nove ideje, ali sa pomalo setnim pogledom na neka starija vremena i 80-te godine, Beograd, kakav je nekada bio i kako je u ono vreme „izgledao“, ipak sa sadašnjim iskustvom aktera, neispričanim pričama, i bogatim zvukom, gde aranžmanska rešenja pesama zapravo govore o iskustvu svih aktera koji su ovde bili prisutni i učestvovali u realizaciji albuma.
Naya su se vratili na mesto „zločina“, svesni da je danas neko drugo vreme, ali sa voljom i energijom da nastave onim putem kojim žele, i koji je pre 40-tak godina bio prekinut. „Klub malih sova…Introspekcija“ je slušljivo izdanje, možda više okrenuto ukusu starijih generacija, ali tehnički, produkcijski i realizatorski urađeno po standardima sadašnjeg vremena. Vreme za promociju kreće, a kako kažu Bane i Miroslav , biće i koncerata.
jun 25 2025
NAYA – „Klub malih sova..Introspekcija“
(PGP RTS) 2025.
CD/Digital
Pop/rock/post new wave – SERBIA
Branko Sretenović i Miroslav Glišić činili su tandem koji je kreirao sastav pod nazivom Naya, i koji je u periodu 1983-e i 1984-e godine objavio dva albuma za „Jugodisk“. Prvi istoimeni i drugi naziva „Kamatantra“. Iako koreni muzičkog delovanja ovog dvojca sežu u 70-te godine i period beogradskog akustičnog talasa i rada u sastavu Odiseja, Naya su predstavljali u ono vreme grupu koja je kroz prizmu electro sounda kombinovanog sa reggae-om, tražila svoje mesto pod suncem.
Bili su prisutni u određenoj meri medijski, njihova pojava donosila je i određenu količinu artističkog, iako sama javnost, kao i one generacije koje su tada proistekle iz beogradskog novog talasa, nisu u punoj meri prihvatale Sretenovićeve i Glišićeve ideje. Bilo je i možda generacijskog „problema“ jer su Naya, kao pojava i akt za koje možemo reći da je imala svoju bazu u novom talasu, generacijski bila starija od tadašnjih brojnih buntovnih, novih sastava koji su menjali svet, i što sa druge strane su manje bili prisutni u koncertnoj formi, više u samoj medijskoj, koju su koristili na neki način, koji je u ono vreme za ostatak post novotalasne javnosti ili bio manje shvatljiv, ili jednostavno – odbojan.
No Naya, jesu imali nekakav svoj sound približili su reggae i electro formu, što jeste tada bilo nešto novo, ali nisu istrajali, a razno-razne životne okolnosti zaustavile su u ono vreme njihovo delovanje.
Puno godina kasnije, Sretenović i Glišić su na novom putu, sa nekim da kažem old-fashioned šmekom i 14 pesama objavljenih za „PGP RTS“, sa kojima ulaze vrlo optimistički, u ipak neizvesnu budućnost. Na albumu i pri realizaciji snimaka, imali su veliku pomoć od ne male grupe ovdašnjih etabliranih muzičara-kolega, a aranžmane kroz pesme sa izdanja i važne role imali su : Milan Đurđević iz Nevernih Beba, stari prijatelj iz Odiseje, producent , a na albumu i aranžer Vlada Racković, i nažalost preminuli gitarista i neizostavna ličnost beogradske ne samo blues scene – Dragljub Crnčević Crnke.
Kroz 14 pesama Sretenović i Glišić na jedan noviji način, ali da još jednom pomenem sa starim šmekom nas uvode u novo vreme i nove ideje, ali sa pomalo setnim pogledom na neka starija vremena i 80-te godine, Beograd, kakav je nekada bio i kako je u ono vreme „izgledao“, ipak sa sadašnjim iskustvom aktera, neispričanim pričama, i bogatim zvukom, gde aranžmanska rešenja pesama zapravo govore o iskustvu svih aktera koji su ovde bili prisutni i učestvovali u realizaciji albuma.
Naya su se vratili na mesto „zločina“, svesni da je danas neko drugo vreme, ali sa voljom i energijom da nastave onim putem kojim žele, i koji je pre 40-tak godina bio prekinut. „Klub malih sova…Introspekcija“ je slušljivo izdanje, možda više okrenuto ukusu starijih generacija, ali tehnički, produkcijski i realizatorski urađeno po standardima sadašnjeg vremena. Vreme za promociju kreće, a kako kažu Bane i Miroslav , biće i koncerata.
www.rts.rs/lat/rts/pgp.html
Objavio Branimir Lokner • EX Yu, Recenzije • • Tags: Branimir Lokner, Branko Sretenović, Klub malih sova...Introspekcija, Miroslav Glišić, Naya, PGP RTS, Time Machine Music