Praznici u Sarajevu: prvi dan Sarajevo Punk Festa

(AG klub, 06.10.2012.)

Ako je suditi po prvoj noći Sarajevo Punk Festivala, koja je bila pravi praznik za uši, mladi su organizatori (SPF i Comrade Booking) uspješno započeli posao. U planu su nastupi ukupno 16 sastava od kojih smo noćas slušali četiri. Iako je svirka premještena iz prvobitno najavljenog Kriteriona u nešto manji AG klub čija lokacija nije baš u epicentru (da se poslužimo nazivom recentnog izdanja palanačkog benda) grada, pokazalo se da to zainteresiranima nije nikakav problem. Dapače, u klubu sa višedesetljetnom rock&blues tradicijom punk se osjećao kao kod kuće.

Dotjerani u Blues Brothers stilu i vidno uzbuđeni, Moca i biznismeni su probili led. Domaći punk-ska sastav je imao podršku prijatelja u prvom redu pa se Moca okuražio da za nastup koristi i ispredbinski prostor. Oprostit ćemo početno ispadanje iz ritma jer su se dečki pošteno ispreznojavali pokušavajući pridobiti simpatije i onih koji im nisu drugari.

Zvijezda večeri uistinu je bio multitalentirani Miki Radojević, frontmen i autor sjajnih šumadijskih sastava Čovek bez sluha i Six pack. Nastup Čoveka bez sluha čekali smo jednu godinu a Six pack-a čak tri godine pa je ovo bila sjajna prigoda za uvjeriti se kako nije sva sarajevska mladež ogrezla u narodnjacima i kako ima sasvim dovoljno onih koji znaju svaki Mikijev rječiti stih da se napuni AG.

Raspoloženi Kragujevčani su u trenutku prikupili publiku koja se nakon Moce i biznismena povukla u baštu na koji gutljaj svježeg zraka. Laza je, potpomognut domaćom rakijom maksuzijom, vodio računa o tome da se neka od planiranih pjesama ne preskoči, Mikica se zadovoljno smješkao iako skučen u uglu između bas pojačala i prozora, Lune je savršeno uspijevao držati bateriju na okupu sjedeći na pivskim gajbama a Miki, potpuno operisan od udvaranja publici, vodio je šou samouvjereno i s lakoćom. Publika je jednako zdušno pjevala “Daleko blizu daleko”, “Sećanja”, “Dosadan dan” ili “Niko kao ja” kao i pjesme s posljednjeg albuma poput “Superheroja”, “Nebeskog benda” i, čini se, osobito omiljene “Gotovo je”. Čovek bez sluha je protutnjao AG-om ostavivši mladim Mostarcima iz sastava Sataraš jako težak zadatak – da ključalu publiku ne otjeraju u baštu.

A Sataraš, osnovnog hardcore opredjeljenja, pokazao se čvrstim i usviranim iako je došao u okrnjenom sastavu (bez dva člana). Komplimente posebno zavrjeđuje bubnjar Kristijan koji je odradio lavovski posao.

Većina nazočnih ipak je čekala perjanicu prve večeri, Six pack, postojani sastav iz Smederevske Palanke. Pitala sam se kako Miki odluči koje će svoje pjesmodijete dati kojem bendu jer suštinsku razliku između njih nije lako pronaći. Premda Six pack slovi kao društveno angažirana a Čovek bez sluha kao ljubavno angažirana skupina, dovoljno je sjetiti se kako ova prva u repertoaru ima neke sjajne ljubavne pjesme (pomislite samo na “Nekako najviše me boliš ti”) a druga, istina iz pred-Miki perioda, socijalno kritizerske (“Reci ne”), teorija da ih tematski razdvaja baš ne drži vodu. Ne pomaže ni pomisao na postojanje izvjesnih aranžmanskih različitosti (nešto kompliciraniji i slojevitiji aranžmani te duže pjesme kod Six pack) jer u prvoj, goloj verziji, pjesme nemaju poptpun aranžman. Uz to se na Mikiju zbilja ne vidi je li mu ugodnije i draže da su iza njega Đole, Branko i Mix ili već pomenuta trojica Kragujevčana. Mora biti da autor ima neki svoj unutarnji pokazatelj za koji obični poštovaoci ne moraju znati. Kako bilo, Six pack su izazvali šutku, skakanje, penjanje publike na binu (kako bi se pjevalo ili pjanski sjelo među bubnjeve), a na pjevanje su naveli ne samo sve kupce ulaznica nego i trenutno sviranjem nezaposlene članove Čoveka bez sluha. Najljepše od svega bilo je vidjeti kako se momci međusobno vole i pomažu – kako Lune i Mix skupa postavljaju bubanj, kako Mix pomaže Lazi oko pratećih vokala da bi Laza istu uslugu vratio Branku, a da ne govorimo kako su jedni drugima uhodano dodavali pepeljare, pića, ručnike kao da to rade svaki dan, onako obiteljski. Šarolik repertoar Six pack-a, od “Anđele”, “Crvenih makova” i “Srebrnog letača” te neizostavne “Nekako najviše me boliš ti” pa do “Paramparčadi” i “Druže moj” s posljednjeg albuma prihvaćen je odlično pa možemo samo poželjeti što skoriji ponovni susret. I to sa oba benda.

U nastavku Festivala očekuju se Gužva u 16-ercu, Šank, Dozer, Hobson’s Choice, Nema teorije, Totalna rasprodaja, Bumfight, Trooper 83, Mrtve mačke, S.P.U.K., Mašinko i Divadlo N.N.O. Organizatorima puno sreće i uspjeha a publici dobar provod!

Izvještaj, video i foto: Marinela Domančić